O arterijskoj hipertenziji danas se govori zaista vrlo često. Spominje se u radijskim i televizijskim emisijama, sreće se u dnevnom tisku i u popularnim časopisima. Liječnici i svi zdravstveni radnici u svakodnevnom se radu redovito sreću s hipertoničarima. Stručnjaci nastoje poboljšati dijagnostiku i učiniti liječenje što učinkovitijim i sa što manje nuspojava. Sigurno nema tjedna u kojem se ne organizira barem jedan sastanak, radionica ili predavanje na tu temu. Vode se rasprave, a znanja se šire u krugovima liječnika specijalista, liječnika obiteljske medicine, medicinskih sestara, ljekarnika i samih bolesnika. Na dohvat ruke su nam svi lijekovi koji se danas koriste u suvremenom svijetu poštujući činjenice temeljene na dokazima medicinske struke i znanosti. No, unatoč svemu teme prevalencija hipertenzije je u porastu, a broj kontroliranih hipertoničara ne mijenja se i jednako je sramotno nizak. Jedno objašnjenje može biti narav same bolesti, tj. hipertenzije. U početku je asimptomatska, a većina bolesnika mora uzimati više lijekova što rezultira lošom suradljivošću. Kasnije ireverzibilne promjene otežavaju liječenje što za posljedicu ima lošu kontrolu i izostanak očekivanog smanjivanja pobola i smrtnosti. Sljedeća bitna stavka je loš način života. Suvremena civilizacija ima svoje brojne negativne strane koje se nažalost najbolje vide promatrajući hipertenziju i njene posljedice. Današnji čovjek svakodnevno je izložen stresu, nedovoljno se kreće, unosi prekomjerne količine kuhinjske soli, pretilost postaje pravilo, a ne iznimka. Otežavajući faktor je nedovoljna svijest bolesnika kako o riziku same bolesti tako i o tome da sami moraju voditi računa o vlastitom zdravlju, da moraju biti subjekti, a ne objekti u procesu liječenja. I na liječnicima je velika odgovornost, također od nesvijesti o rizicima i važnosti određenih postupaka pa do neznanja. To rezultira propustima u dijagnostici i vrlo raširenoj terapijskoj inertnosti. Otvorena su brojna pitanja – jesu li niže vrijednosti arterijskoga tlaka bolje i poželjnije? Kada je prenisko i kome je prenisko? Je li ranije liječenje uvijek bolje? Odnosno, kada je prerano, a kada je (je li ikada) prekasno? Danas znamo da se liječenje svih hipertoničara temelji na rezultatima studija provedenih među visokorizičnim osobama, uglavnom kasnije srednje i starije životne dobi, i to uglavnom među muškarcima. Većinu hipertoničara liječimo na temelju zaključaka ekstrapoliranih iz tih studija. Je li to zaista veliki grijeh medicine 20. stoljeća? Možemo li se uvijek i potpuno pouzdati u te zaključke? No, dok ne dobijemo rezultate studija provedenih među bolesnicima drugih dobnih skupina, dužnost nam je pratiti te smjernice, ali uvijek promatrajući svakog bolesnika posebno i prosuđujući ukupan kardiovaskularni i renalni rizik. Mogu li odgovori na ta pitanja (a ima ih još mnogo) unaprijediti i poboljšati zbrinjavanje hipertoničara? Mogu li promijeniti budućnost naših bolesnika? O svim tim pitanjima treba razmišljati, a prilikom odabira načina liječenja hipertoničara treba primarno misliti pridonosi li takav način regulacije i kontrole boljem i prirodnijem starenju.

U ovom tematskom broju nizom, vjerujem za većinu, zanimljivih i korisnih preglednih članaka s recentnim informacijama o hipertenziji željeli smo odgovoriti na neka od pitanja, ali i ponukati svakog od vas na dodatna razmišljanja jer to je prvi korak. Zahvaljujem svim autorima i uredništvu časopisa „Medix“ na suradnji. Osobito korisnim smatram dopisni test znanja sastavljen od pitanja na koja odgovore možete naći u objavljenim člancima, te vas pozivam da rješavanjem testa provjerite svoje znanje o arterijskoj hipertenziji, te za pozitivno riješen test osigurate bodove u sustavu trajne stručne izobrazbe Hrvatske liječničke komore. Ovaj broj nadovezuje se na javnozdravstvene akcije održane u svibnju, mjesecu sada već tradicionalnog obilježavanja borba protiv hipertenzije (17. svibnja je Svjetski dan borbe protiv hipertenzije). Ove je godine u svijetu Svjetski dan borbe protiv hipertenzije posvećen zdravom životu: održavanju optimalne tjelesne mase, tjelovježbi, većem unosu voća i povrća, te naravno smanjenju prekomjernog unosa kuhinjske soli. Ovim putem pozivam vas da tijekom cijele godine intenzivno informirate svoje bolesnike (a i sebe same) o arterijskoj hipertenziji, kako se briga o arterijskoj hipertenziji ne bi svela tek na prigodnu simboličnu akciju vezanu uz svjetski dan. Jedino je na taj način moguće postići da predložene promjene postanu način života.