MEDIX, God. 17 Br. 92/93  •  Pregledni članak  •  Transplatacijska medicina HR ENG

Transplantacija bubrega – očekivanja i još uvijek prisutne dvojbeKidney transplantation – expectations and persistent dilemmas

Josip Pasini

Transplantacija bubrega općeprihvaćena je metoda liječenja u bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega, no opterećena je još uvijek mnogim dvojbama, primjerice: tko transplantaciju treba raditi, je li transplantacija strogo elektivni zahvat, koji su organizacijski problemi transplantacije organa, osobito od tzv. „donora prema proširenim kriterijima“, što sve treba učiniti u obradi bolesnika prije transplantacije, te koji su još uvijek neriješeni problemi u segmentima eksplantacije bubrega, transplantacije i imunosupresivne terapije. Od 70-ih godina prošlog stoljeća kada je preživljenje kadaveričnih organa bilo ispod 50%, pa do danas, kada postoji bolji uvid u imunohistokompatibilnost i bolji „management“ kadavera, na raspolaganju su modernije perfuzijske otopine, primjenjuju se savršenije kirurške tehnike i moćniji imunosupresivi, a petogodišnje preživljenje kadaveričnih bubrega je iznad 80%, za očekivati je da će dalji pomaci u svim segmentima transplantacije dovesti do još boljih rezultata i još veće sigurnosti bolesnika. 

Ključne riječi:
darivatelj organa; imunosupresivni lijekovi; odbacivanje presatka; presađivanje bubrega

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju MEDIX, God. 17 Br. 92/93
narudžba izdanja

Kidney transplantation is a widely accepted treatment method in patients with chronic kidney failure. However, it still raises many questions about who should perform the transplantation; whether the transplantation is an elective operation; what are the organisational issues related to organ transplantation and, especially, expanded criteria donors; what patient evaluation before the transplantation surgery should consist of; and what issues in kidney explantation and transplantation and immunosuppressive therapy are still unresolved. Since 1970’s, when the survival of cadaveric organs was less than 50%, our knowledge of immunohistocompatibility and management of cadavers has significantly increased. Today, the 5-year survival of cadaveric kidneys is above 80% due to higher quality of perfusion solutions, improved surgical techniques, and availability of more potent immunosuppressive drugs. Further advancements in all segments of transplantation medicine are expected to lead to even better treatment results and greater safety of patients 

Key words:
graft rejection; immunosuppressive agents; kidney transplantation; tissue donors