MEDIX, God. 16 Br. 89/90  •  Pregledni članak  •  Psihijatrija HR ENG

Posttraumatski stresni poremećajPost-traumatic stress disorder

Vera Folnegović Šmalc

Iako opis kliničke slike PTSP-a seže u daleku povijest, u službene klasifikacije MKB-a (Međunarodna klasifikacija bolesti Svjetske zdravstvene organizacije) i DSM-a (Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje) uvodi se tek 1980. i 1992. godine. Hrvatska je odmah prihvatila obje svjetske klasifikacije i obje su prevedene na hrvatski jezik. Kako i samo ime kaže posttraumatski stresni poremećaj je poremećaj, a ne bolest, poremećaj koji ima prediktivnu validnost a ne strukturnu, i samim tim je jasno da u dijagnosticiranju postoje samo subjektivni parametri. To uvelike otežava postupak dijagnosticiranja, posebno u situacijama kada je dijagnoza PTSP-a povezana s rentnim motivima. Pravovremena i adekvatna terapija kod velike većine oboljelih dovodi do poboljšanja, pa čak i izlječenja. 

Ključne riječi:
dijagnoza; patofiziologija; posttraumatski stresni poremećaj, rat

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju MEDIX, God. 16 Br. 89/90
narudžba izdanja

Although post-traumatic stress disorder (PTSD) has been long known as a clinical entity, it was only included in the International Classification of Diseases (ICD) and Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders (DSM) in 1980 and 1992. Croatia immediately adopted both classifications of diseases and both were translated into Croatian language. As the name says, PTSD is a disorder, not a disease. Since it has a predictive rather than structural validity, it is diagnosed only on the basis of subjective parameters. This fact makes the diagnosis difficult, especially in situations when PTSD diagnosis is associated with second gains. Timely and adequate therapy in most patients leads to improvement or even complete cure of the symptoms. 

Key words:
diagnosis; physiopathology; stress disorders, post-traumatic; war