MEDIX, God. 18 Br. 98/99  •  Pregledni članak  •  Nefrologija HR ENG

Peritonejska dijalizaPeritoneal dialysis

Karmela Altabas, Tonko Gulin

Peritonejska dijaliza je jedna od metoda nadomještanja bubrežne funkcije. Temelji se na utoku dijalizne otopine u peritonejsku šupljinu putem implantiranog katetera, gdje se preko peritonejske membrane obavlja izmjena viška tekućine i otpadnih tvari, nakon čega se dijalizat istače van. Pogodna je za mlade radno sposobne bolesnike kojima omogućuje slobodu i neovisnost o bolnici, ali i za starije osobe koje ne moraju napuštati svoju okolinu. Postoje dvije vrste peritonejske dijalize: CAPD, gdje se izmjene obavljaju manualno, i APD, gdje se izmjene obavljaju s pomoću posebnog uređaja. Dijalizne su otopine prema elektrolitnom sastavu slične plazmi, kao osmotički agens najčešće se primjenjuje hipertonična otopina glukoze. Osim nje postoje otopine ikodekstrina i aminokiselina. Od komplikacija najčešće se pojavljuju infekcija izlazišta katetera i peritonitis. Klinička istraživanja i podaci iz registara nadomještanja bubrežne funkcije pokazali su da nema bitne razlike u dugoročnom preživljenju između bolesnika na hemodijalizi i peritonejskoj dijalizi. 

Ključne riječi:
dijaliza; komplikacije peritonejske dijalize; peritonejska dijaliza; kontinuirana ambulatorna peritonejska dijaliza

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju MEDIX, God. 18 Br. 98/99
narudžba izdanja

peritoneal dialysis is one of the modalities of renal replacing therapy. it is based on the inflow of dialysis fluid trough a previously implanted peritoneal catheter into the peritoneal cavity, where solutes and fluid exchange occurs across the peritoneal membrane. after the exchange is completed, the dialysate is drained out. the method is recommended for young working patients, because it offers them freedom and independence. there are two types of peritoneal dialysis: capd, where exchanges are done manually, and apd, where the exchanges are done by a cycling machine. the composition of dialysis fluid is similar to that of plasma, and the osmotic agent is usually dextrose. solutions of amino acids and icodextrin may also be used as osmotic agents. the major complications are exit-site infection and peritonitis. clinical trials show there is no difference in life expectancy between patients on haemodialysis and those on peritoneal dialysis. 

Key words:
peritoneal dialysis; peritoneal dialysis, complications; peritoneal dialysis, continuous ambulatory; renal dialysis