MEDIX, God. 28 Br. 153/154  •  Pregledni članak  •  Javno zdravstvo HR ENG

Nuklearne opasnosti – liječenje akutnog radijacijskog sindromaAcute radiation syndrome – treatment of nuclear hazards

Asaf Duraković, Zijad Duraković, Dražen Huić

Težina izlaganja zračenju bazirana je na usloženosti svih raspoloživih podataka i dijagnostičkih postupaka. U kompleksnoj diferencijalnoj dijagnozi radijacijskih oštećenja često su znaci mnogobrojni i nespecifični. Klasifikacija letalnih i neletalnih oštećenja bazirana je na na znacima mučnine i povraćanja. Bolesnike koji su bili izloženi letalnim dozama treba udobno smjestiti, uz trajnu medicinsku skrb. Koje terapijske mjere poduzeti ovisi o svrstavanju u glavne skupine. U 1. skupini (0-6 sati po izlaganju) žurne mjere spašavaju život: vanjska dekontaminacija, liječenje mučnine i povraćanja. U 2. skupini (6-71 sat po izlaganju) pri apsorbiranoj dozi višoj od 1 Gy provodi se simptomatsko liječenje u medicinskoj ustanovi: eritema, mučnine, povraćanja, proljeva, neurovaskularnih promjena jednom dnevno, uz podatke o dozimetriji. Laboratorijski nalazi prvog dana se ocjenjuju 3x dnevno, a potom jednom na dan. U 3. skupini (72 sata i više po izlaganju) uz kliničke i laboratorijske podatke krvi i urina treba uključiti kromosomske podatke i dozimetrijsku analizu. Posebnu pozornost treba usmjeriti liječenju kompenzirane i nekompenzirane faze šoka, kao i liječenju infekcije. Farmakološko podešavanje lijekova treba napose usmjeriti ka kombiniranim ozljedama i imunodepresivnim promjenama

Ključne riječi:
akutni radijacijski sindrom; liječenje; nuklearna radijacijska opasnost

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju MEDIX, God. 28 Br. 153/154
narudžba izdanja

Severeness of acute radiation syndrome is based on all available data and diagnostic procedures. Differential diagnosis of radiation injuries is complex because of many and nonspecific signs. The difference between lethal and nonlethal events is based on symptoms as are nausea and vomiting. What therapeutic measures to use depend on category of illness. In the 1. group (0-6 hours after exposure) life-saving measures are external decontamination and treatmentof nausea and vomiting. In the 2. group (6-71 hours after exposure) if the dose is higher than 1 Gy, it is necessary to treat erythema, nausea,vomiting, neurovascular changes. It is necessary to analyze laboratory data with hemogram 3x a day, ECG and EEG, and after that once daily, and with dosimetry data. In the 3. group (72 hours and more after exposition) it is necessary to analyze clinical signs and laboratory blood and urine samples, and chromosomal and dosimetry data. Special attention must be directed to the treatment of compensatory and non-compensatory phase of a shock. Pharmacological studies in relation to drug's doses must be especially directed to combined injuries and immunodepresive changes

Key words:
acute radiation syndrome; nuclear radiation risk; treatment