„Histerija“, poznata već iz antičkih egipatskih i grčkih izvora, doživjela je vrhunac interesa u XIX. stoljeću. Veliku transformaciju njenih društvenih konotacija, međutim, nije pratilo proniknuće u njene fiziološke osnove: „histerija“ je, nazivom, nestala kao medicinski pojam, ali je i dalje, u drugačijem obliku i s jednakom biti, ostala poznata kao pojava psihičke i fizičke reakcije na unutarnje sukobe. S pravom je, stoga, možemo smatrati stalnim čovječjim suputnikom i ogledalom svakog vremena.